Archive for the ‘kuća slavnih’ Category

Antonio Majdandžić

2. veljače 2013.

Valjda sam na uvodnom satu rujna 2001. u prvom b. razredu pričao ono što uvijek pričam prvi sat prvog razreda – trebate nositi žutu zbirku, što je to fizika, što znači physis, koja je razlika između prirodnih i ljudskih zakona, kako se aristotelovska fizika razlikuje od Galileijeve i naše ”matematičke” fizike, itd. Nakon sata dođe jedan do mene i kaže: ”Znate profesore, ja ću se baviti fizikom, studirati i poslije na doktorat…” Dobro, mislim ja, koji je sad ovo, samo pričaj, bit ćeš ti zadovoljan i nekom tricom. Negdje u listopadu tražio je malo teže zadatke pa sam mu dao jednu zbirku s nekog faksa koju sam i prijašnjih godina znao dati natjecateljima. Oni bi to započeli rješavati negdje prije natjecanja, u siječnju. Antonio je već do prosinca tražio još jednu, jer je ovu riješio.

Na županijskom natjecanju 100%, na državnom, u Novom Vinodolskom, prvo mjesto sa 100%.

Preko ljeta je naučio fiziku za drugi razred, pa je ubuduće na satovima fizike uglavnom rješavao zadatke s natjecanja. Jedna ga je stvar, koliko sam ja uočio, izdvajala od ostalih natjecatelja. Čak su i oni najbolji među njima/vama, kada riješe težak zadatak, zadovoljni tim svršetkom. Antonio bi, nakon što je riješio zadatak, razmatrao što bi se moglo promijeniti u tom zadatku, kakav bi se još sličan problem mogao postaviti. Mislim da ga je to što je mogao razmišljati i kao sastavljač zadataka, a ne samo kao rješavač, činilo najboljim natjecateljem.

Na državnom natjecanju u Osijeku svi su natjecatelji iz drugog razreda izlazili iz učionice potišteni: užasno teški zadatci. Mi mentori smo buljili u zadatke i pogledavali se da vidimo zna li  itko što s tim započeti. Izgleda da su sastavljači ispita odlučili da ovaj put nitko neće do 100%. Antonio je izišao zadovoljan. Kaže da je večer prije molio Boga da budu što teži zadatci. Jasno, što teži zadatci to manja šansa da neka trivijalna greška odluči pobjednika. I stvarno, pobijedio je sa ”samo” 94%, dvadesetak više od drugoplasiranoga. Pozvan je i u olimpijski tim, među petoricu izabranih srednjoškolaca (gradivo na Olimpijadi se odnosi na sva četiri razreda, tako da je rijetkost da na Olimpijadu ide i neki drugaš).

Evo što je pisala Slobodna Dalmacija o tome:

članak iz slobodne antonio 2003

U Malom Lošinju, na državnom natjecanju 2004., Zadar je bio glavni (nitko se nije vratio bez nagrade!), a Antonio naravno prvi u trećem razredu.

članak iz slobodne losinj 2004

Kako je bilo na Olimpijadi u Koreji, pročitajte njegov specijalni izvještaj ovdje.

U četvrtom razredu je postao prvi natjecatelj iz fizike u povijesti Hrvatske koji je pobijedio u sva četiri razreda. Na Olimpijadi, ovaj put u Španjolskoj, osvojio je i drugu medalju.

Upisao je studij fizike na PMF-u u Zagrebu. Kao student prve godine bio je mentor našoj učenici, tada maturantici, Mariji Mustać, koja se također plasirala na Olimpijadu. Kasnije je bio mentor i gimnazijalcima u Zagrebu, s velikim uspjehom.

Danas je na poslijediplomskom studiju u Bostonu. 🙂